Povijest 1864. – 1900.

Prvi oblici javnog muziciranja u Drnišu javljaju se već kroz čitavo 18. stoljeće. Naime, poznato nam je da su pri mletačkom garnizonu i pojedinim regimentama djelovali stalni profesionalni glazbenici. Bili su to bubnjari i svirači u njakare, a među njima se spominju i neki pripadnici uglednih drniških obitelji (Radnić, Plenković, Butković, Nakić, Zavoreo i dr.).
Međutim, prvom polovicom 19. stoljeća u dalmatinskim gradovima kao jedini izvor kulturnih zbivanja, služili su društveni klubovi, takozvana Casina. Osnivalo ih je i posjećivalo uglavnom ugledno građanstvo, većinom talijanskog podrijetla. Po ugledu na zadarski, šibenski, i trogirski, ubrzo je osnovan i drniški Casino. U to vrijeme vršio je izrazito malu kulturno – prosvjetnu ulogu samim Drnišanima, ali je zato okupljao većinom općinske činovnike, bilježnike, liječnike i veleposjednike poput gospode Pupinija, Abertinija, Fenzzija, Medonizzija, Radnića i drugih.
Prelistavajući stare novine iz tog vremena, naišli smo na veoma zanimljive podatke o načinu zabave članova drniškog Casina. Naime, raspolagao je s velikim brojem stranih časopisa i knjiga (uglavnom tiskanim na talijanskom jeziku). Također, kao i većina ostalih Casina u Dalmaciji, imao je i svoj vlastiti plesni orkestar sastavljen od gudačkih i puhačkih instrumenata. Isto tako, nije bila rijetkost da su organizirane plesne večeri na koje su pristizali uzvanici iz susjednih gradova.
Međutim, politička previranja, kako u Dalmaciji, tako i u samom Drnišu kulminiraju šezdesetih godina, uslijed kojih dolazi do službenog zatvaranja Casina.
S obzirom na Drniš, ionako siromašan kulturnim životom, ostaje bez jedinog izvora zabave tj. Casina, 1864. godine grupica drniških rodoljuba i intelektualaca dolazi na ideju o osnivanju narodne limene glazbe.
Vođeni mjesnim učiteljem Dominikom Mondinijem i doktorom Petriciolijem, inače iskusnim glazbenikom podrijetlom iz Zadra, prikupljaju novac za nabavku glazbala i odora, pri čemu im i sami Drnišani velikodušno izlaze u susret, te započinju s intenzivnim radom na obučavanju i uvježbavanju zainteresiranoga pučanstva.
Prema pisanim podacima drniškog kroničara Nikole Adžije, a preuzetim od Krste Kulušića, ondašnjeg dopisnika Narodnog lista, saznajemo da je glazba kao prostorije za vježbanje koristila prvi kat u kuci Štrkalja, te da je u prvom sastavu glazbe djelovalo svega 11 glazbara.
Na žalost, skupna fotografija jedanaestorice utemeljitelja drniškog puhačkog orkestra nije sačuvana, ali zato njihova imena nisu zaboravljena:

1. Dr. Petricioli -klarinet (kapelnik)
2. Dominik Mondini -flauta (zamjenik kapelnika)
3. Miho Novak -flauta (predsjednik društva)
4. Antonio Buratti -doboš (tajnik društva)
5. Pavao Kušpilić -krilnica
6. Ante Milić-Štrkalj -eufonium
7. Marko Živković-Šupuk -b-bas
8. Stipe Kulušić -trombon
9. Petar Nakić -trompeta
10. Ivan Viličić -čineli
11. Mate Grubišić -veliki bubanj

kuća Štrkalj

Giuseppe Caravelli

Uz kupljena glazbala, a dijelom donirana od glazbi iz Šibenika i Trogira, kao i posudbom iz samog Casina, glazba uz dosta poteškoća 1864. godine ipak bilježi dva nastupa.
Naime, 16. kolovoza 1864. godine održavaju se prvi javni općinski izbori. Zahvaljujući trojici glazbara (Burattiju, Novaku i Milić-Štrkalju), inače aktivnim članovima Narodne stranke, glazbari dobivaju poziv da javno nastupe na ulicama Drniša. Skupini autonomaša i radikalnih Srba, na čelu s Melhiorom Difnicom, tadašnjim načelnikom općine i njegovim tajnikom Ivanom Radnićem, čitava politička situacija, a prvenstveno organiziranje samih izbora ne odgovara, te ih svim snagama nastoje spriječiti, a samim tim onemogućiti i nastup glazbe.
Međutim, glazba ipak bilježi svoj prvi nastup upravo na taj dan, a Narodna stranka preuzima općinu u svoje ruke, mada Difnic ostaje na mjestu načelnika do prosinca 1865. godine kada na njegovo mjesto dolazi Ante Milić-Štrkalj.
Samo osnivanje i prvi nastup glazbe dočekani su s velikim oduševljenjem kod cijeloga građanstva, jer su kao takvi veoma pripomogli buđenju i razvijanju nacionalne svijesti.

Već slijedeći nastup glazbe zabilježen je te iste godine prilikom otvaranja javne česme nedaleko grada (“stare česme”).
U prosincu 1865. godine glazba uz odobrenje općinskog vijeća dobiva prvi statut. Na žalost, nije sačuvan. jer je kao i mnogi drugi vrijedni spisi vezani uz glazbu izgorio u požaru obitelji Adžija u noći s 26. na 27. ožujka 1940. godine, ali su nam poznati neki detalji iz njega.
Glazba je djelovala pod nazivom “Narodna glazba Drniš”.
Kapelniku je uz odobrenje općinskog vijeća određena novčana potpora u iznosu od 400 forinti godišnje. Glazbari službeno nastupaju u svečanim svijetlo plavim odorama upotpunjenim bijelim košuljama s crvenim vezicama i crvenim kapama ukrašenim guščjim perom, a tradicionalne narodne nošnje nošene su samo za blagdane Velike Gospe i Sv. Roka.
Narednih godina nastupi glazbe često su vezani uz gotovo sve važnije datume kao što su pokladne proslave. Zatim “kandelorske večeri” priređivane 2. veljače svake godine za Gospu Kandeloru u atriju kuće Plenković -Pelicarić, te za već spomenute blagdane Velike Gospe i Sv.Roka.
Uz to redovite nastupe, možemo izdvojiti i popriličan broj ostalih značajnijih događaja koje su uveličali:
– 30. srpnja 1866. – misa zadušnica za drniške vitezove poginule u viškom boju, Antu Alduka i Šimu Tebaldija
– 1867. godine – otvaranje “Slavjanske narodne čitaonice”
– 19. travnja 1875. – posjet cara Franje Josipa I Drnišu
– 15. svibnja 1877. – dolazak prvog vlaka iz Šibenika u Siverić
– 17. veljače 1878. – osnivanje Dramatičnog društva, kada je priređen cjelovečernji
dobrotvorni koncert zajedno s glazbama iz Šibenika i Trogira u svrhu prikupljanja pomoći učenicima muške i ženske pučke škole u Drnišu
– 9. kolovoza 1881. – sahrana uglednog Drnišanina i glazbara dr. Mate Grubišića, koji je
ubijen dva dana ranije u prepirci s potalijančenim Hrvatom Ivom Šupukom u drniškoj kavani
“All’Armonia”
– 16. srpnja 1884. – gostovanje uglednog dalmatinskog političara i domoljuba don Mihe Pavlinovića
– 11. kolovoza 1886. – večernji koncert u Trogiru u čast pobjede Narodne stranke.

U međuvremenu, osamdesetih godina dolazi do promjena u samom vodstvu glazbe kada dirigentsku palicu preuzima talijanski ljekarnik Giuseppe Caravelli(o), zajedno s flautistom Fabbrom kao zamjenikom. Isto tako dolazi i do promjene vježbaonice; iz dotadašnje – kuće Štrkalja, glazbari prelaze u kuću Caravelli(o) – Mazini. Također raspolažemo s podatkom da su glazbari u tom razdoblju notnu literaturu pribavljali iz Milana i to uz pomoć drniškog činovnika Eduarda Cippicha koji je zajedno s kapelnikom Caravellijem bio veliki pristaša narodnjaka.
Zanimljivo je spomenuti da je pred sam kraj stoljeća, točnije godine 1894. drniška narodna glazba umalo dobila konkurenciju. Naime, zauzimanjem tadašnjeg upravitelja pošte DeFranceshija, drniški autonomaši osnivaju društvo “Lega Nazionale” s tendencijom učvršćivanja svog ionako već jako poljuljanog ugleda. Predsjednik društva DeFranceshi i tajnik Nicolo Ferrari podnose općinskom vijeću pravilnik društva, te zamolbu o osnivanju limene glazbe u kojoj bi se okupljala talijanska inteligencija i radikalni Srbi. Već iz same te zamolbe vidljivo je koliko je utjecaja u političkom i javnom životu imala glazba tih godina. Međutim, taj pokušaj im ne uspijeva; općinsko vijeće energično odbija njihovu zamolbu i to najviše zahvaljujući općinskom tajniku i inače dugogodišnjem članu glazbe, Krešimiru Allegretiju.

Lavoslav Torti

Početkom listopada 1897. godine utemeljeno je “Hrvatsko tamburaško društvo – Petropoljac” kada i sama glazba prelazi u sastav tog istog društva pod nazivom “Limena glazba – Petropoljac” i to prvenstveno radi lakšeg financiranja i što čvršće suradnje među samim članovima. Istog mjeseca, na zahtjev uprave društva, u Drniš iz Knina stiže novi kapelnik Lavoslav Torti, po zanimanju činovnik, a ujedno i vrsni glazbenik, te dolazi do promjene u predsjedništvu gdje mjesto predsjednika preuzima Petar Opara, dugogodišnji glazbar.

Najstarija sačuvana fotografija jedne drniške glazbe iz 1897.g.Obnovljena limena glazba:
1.Vjekoslav Žiže Nakić
2.Kruno Adžija
3.Frano Ribarević
4.Ivan Abrus
5.Joso Nakić
6.Mate Širinić
7.Lavoslav Torti, učitelj
8.Petar Opara
9.Josip Mravak
10.Jere Drezga
11.Ivan Ribarević

ČLANOVI DRNIŠKE GLAZBE OD 1880. – DO POČETKA 20. STOLJEĆA

Pravilnik i zamolba o osnivanju Petropoljca